Centar za podršku osetljivim grupama

Aleksandra Tisme 7, Novi Sad 021. 6339. 111

ZAVISNOST OD IGRICA

ZAVISNOST OD IGRICA: BRZ NAČIN DA IZGUBITE PARNERA, POSAO ILI PONAVLJATE RAZRED

 

Da li ste primetili da vaš partner ili dete postaju razdražljvi kada im skrenete pažnju da bi trebalo da smanje vreme provedeno za igricama? Da li se pitate koliko mnogo je previše?

 

Igranje video igara nije samo po sebi loša aktivnost, ali postoji opasnost da se može pretvoriti u pravu zavisnost. U današnje vreme, sve je češća pojava da deca i adolescenti izostaju sa nastave i upadaju u druge nevolje zbog igranja igrica kao što su: World of Warcraft (WoW), Grand Theft Auto (GTA), Call of Duty, Counter Strike, itd. Odrasli se “navlače” na World of Warcraft (WoW) i ostaju bez posla zbog toga što ostaju kod kuće da bi igrali umesto da odu na posao. Zavisnost od igrica utiče na brak, kvalitet školovanja, rada kao i na društvene odnose. Ta zavisnost, kao i sve druge, skreće decu sa normalnog razvojnog puta i vodi ih na stranputicu, u smislu telesnih, emotivnih i mentalnih problema. Pogledajmo kako je zavisnost definisana.

 

Definicija zavisnosti: O zavisnosti govorimo kada je osobi potrebno sve više supstanci ili određenog ponašanja da bi se osećala dobro ili da bi izbegla da se oseća loše. Ako takva osoba bude uskraćena za “njenu” supstancu ili određenu aktivnost (npr. igranje igrica, kockanje), ona će se osećati razdraženo i ozlojeđeno.

 

Neki znaci upozorenja za moguću zavisnost od igrica su dole nabrojani.

 

Znaci zavisnosti: Ako osoba ima 3 ili više ovih simptoma, postoji moguća zavisnost od igrica.

 

1. Znatna količina vremena provedena u igranju igrica (više od 10 sati nedeljno).

2. Razmišljanje o igranju tokom drugih aktivnosti.

3. Igranje kao način da se pobegne od životnih problema.

4. Laganje porodice i prijatelja o vremenu provedenom u igranju.

5. Izbegavanje drugih aktivnosti i obaveza.

6. Osećaj razdraženosti kada treba da prekinuti sa igranjem.

7. Zauzimanje odbrambenog stava kada neko tvoje igranje vidi kao problem.

8. Negativan uticaj na druge oblasti života.

9. Doživljaj gubitka vremena.

10. Gubitak samokontrole.

 

Kako počinje zavisnost od igrica: Zavisnost od igrica najčešće nastaje usled drugih faktora osim zbog samog zadovoljstva stvorenog igranjem. Neki od najčešćih uzroka i “okidača” za nastanak zavisnosti od igrica su:

 

1. Doživljaj niskog samopoštovanja.

2. Želja za druženjem.

3. Potreba da se zamene realni ljudski odnosi, koje osoba nije u stanju da izgradi u svom životu.

4. Mogućnost da osoba sebe “nadogradi” ili stvori nove “kvalitete” (u igrama kao što su Farmville ili World of Warcraft).

5. Spoljašnji stresni faktori (životni gubici i neuspesi, loši porodični odnosi).

 

Preporuke: Postavljanje ograničenja u ranoj fazi igranja igrica kao i negovanje otvorene komunikacije i drugih zdravih aktivnosti će pomoći da se spreči razvoj zavisnost od igrica kod dece i odraslih. Korisno je voditi beleške o tome kada i koliko dugo su se igrale igrice i ograničiti igranje na 30-60 minuta tokom radne nedelje i na 2-3 sata u dane vikenda i praznika. Ako i pored toga imate osećaj da vaš partner, dete ili vi sami imate zavisnost od igrica, važno je da potražite stručnu pomoć ili savet.

ALKOHOLIZAM RODITELJA

IZAZOVI ODRASTANJA – ALKOHOLIZAM RODITELJA

Lazar je ležao budan u krevetu kad začu lupanje ulaznih vrata. Tada pokri glavu jastukom da ne bi morao da sluša roditelje kako se svađaju. Lazar je odmah znao da je otac ponovo pio. Poče da se brine da li će stići u školu na vreme i prođe mu kroz glavu da će morati da pomogne i svojoj mlađoj sestri da se pripremi za školu.

Zašto ljudi mnogo piju?

Alkoholičar ili neko ko ponekad popije?

Mnogi ljudi vole da popiju čašu vina, piva ili drugog alkoholnog pića, ali oni nisu alkoholičari. Oni umeju da se kontrolišu. Oni mogu prestati nakon jedne ili dve čaše i obično piju u specijalnim prilikama kao što su slave, svadbe i sl. Ali kada neko pije toliko da pijenje menja njegovo ponašanje i čini da ono postane nepredvidljivo, loše ili sramotno, to je onda problem
Mnoga deca žive sa roditeljem ili starateljem koji ima problem sa alkoholom. Alkoholizam je tu već stotinama godina unazad, ali još uvek niko nije našao način da ga prevenira ili iskoreni. Alkohol utiče na zdravlje ljudi i na to kako se ljudi ponašaju. Ljudi pod dejstvom alkohola su agresivniji ili imaju česte promene raspoloženja. Oni se ponašaju na način koji je neprijatan njima samima ili njihovoj okolini. Alkoholizam je bolest. Kao i bilo koja druga bolest, potrebno je da se leči. Bez stručne pomoći, osoba sa alkoholizmom će gotovo sigurno nastaviti da pije i bolest će se vremenom pogoršati. Bolesti zavisnosti kao što je alkoholizam nisu ničija krivica. Neke osobe su sklonije alkoholu od ostalih. To je povezano sa genetikom, kao i sa porodičnom istorijom i životnim događajima.

Ponekad nešto što počinje kao loša navika može postati veliki problem. Tako na primer, ljudi mogu početi da piju da bi izašli na kraj sa poteškoćama kao što su stres, nedostatak novca ili jednostavno počnu da piju iz dosade. Razlog može biti bolest jednog člana porodice ili neslaganje roditelja u braku. Bez obzira šta drugi rekli, ljudi ne piju zbog nekog drugog ili što bi naš narod rekao: “Ne laje kera zbog sela, nego zbog sebe”. U svakom slučaju, ako živiš sa nekim ko ima problem sa alkoholom, nemoj da za njegovo ili njeno pijenje kriviš sebe!

Kako alkoholizam utiče na porodicu?

Ako živiš sa roditeljem koji pije, verovatno osećaš stid, sramotu, ljutnju, bes, tugu, razočaranje, povređenost i još neke neprijatne emocije. Možeš se osećati i bespomoćno. Kada je, na primer, roditelj obećao da više neće piti, jako te je iznerviralo to što nije ispunio svoje obećanje. Problematično pijenje menja način na koji porodica funkcioniše. Roditelj koji pije ima problem da zadrži posao i problem da plati račune. Starija deca moraju da se staraju o mlađoj više nego što bi trebalo. Neki roditelji alkoholičari zlostavljaju decu psihički ili/i fizički. Drugi zanemaruju svoju decu time što im ne pružaju dovoljno nege ili podrške. Roditelji alkoholičari sve češće koriste i druge supstance (npr. marihuanu, tablete). Uprkos svemu što se dešava, većina dece alkoholičara voli svoje roditelje i brine se da im se nešto loše ne dogodi. Deca koja žive sa roditeljem alkoholičarem neretko probaju sve i svašta da spreče svoje roditelje da piju. Međutim, kao što dete nije uzrok alkoholizma svoga roditelja, tako ga ono ne može ni izlečiti. Tu odgovornost mora preuzeti sam alkoholičar i potražiti stručnu pomoć.

Šta ako roditelj ne uviđa problem?

Prekomerno pijenje je problem o kome se nerado priča. U stvari, mnogi roditelji alkoholičari će se razbesneti na najmanji pomen da imaju problem sa alkoholom. Alkoholičari su osobe koje negiraju i izvrću činjenice i odbijaju da pogledaju istini u oči. Oni će okriviti nekog drugog ili nešto drugo za svoj problem, pre nego što će prihvatiti odgovornost za svoje pijenje. Neki roditelji će učiniti da se njihova deca osećaju loše tako što kažu: “Izluđuješ me!” ili “Ne mogu ovo više da podnesem!”. Konstantno ponavljanje ovakvih reči može biti jako štetno za decu. Pod takvim štetnim uticajem mlađa deca vremenom počinju da svaljuju na sebe svu krivicu za alkoholizam roditelja. Neki roditelji ne kriju da piju, ali odbijaju da prihvate da je to problem. Oni tada kažu nešto kao: “Ja mogu prestati kad hoću.”, “Svi ponekad piju da se opuste.” ili “To što pijem nije ništa strašno”. Mnogi bračni partneri alkoholičara koji sami ne piju, u zabludi su da će problem sa alkoholom u porodici vremenom proći. Njima je emotivno gledano lakše da sebe ubede da će, kada se npr. problem na poslu njihovog partnera reši, i pijenje spontano prestati. Međutim, čak iako roditelj alkoholičar ima i druge probleme, pijenje je problem za sebe. I taj problem neće nestati osim ako se alkoholičar ne obrati za stručnu pomoć.

Zašto se osećam tako loše?

Ako si i ti nalik većini adolescenata, tvoj život je pun uspona i padova, bez obzira na to šta ti se dešava kod kuće. Ako tome pridodaš roditelja alkoholičara, to je kap koja prelije čašu. Brojni su razlozi zbog kojih alkoholizam roditelja može pojačati tvoja osećanja ljutnje, besa, frustriranosti, razočaranja, sramote, stida, zabrinutosti, usamljenosti i bespomoćnosti. Na tebe utiču promene raspoloženja tvoga roditelja. Ljudi koji piju ponašaju se nepredvidljivo. Deca koja odrastaju u takvoj porodici, troše mnogo energije pokušavajući da otkriju kako im je roditelj raspoložen ili da pogode šta njihov roditelj želi. Ako i ti tako odrastaš, sigurno si se našao u situaciji da si jednog dana drastično kažnjen za sitnicu, a sledećeg dana obasut poljupcima i lepim rečima, ponovo bez nekog posebnog povoda. U takvom haosu zaista je teško na miru raditi uobičajene stvari sa prijateljima, partnerom ili poznanicima. Nikada ne znaš kako će tvoj roditelj reagovati. Da li će polupati sve stvari po kući i usput udariti tvoju majku po povratku iz kafane? Da li će se pojaviti pijan na roditeljskom sastanku i vređati tvog razrednog starešinu i druge roditelje? Da li će upasti pijan na tvoj rođendan i početi da “zabavlja” tvoje društvo ili će hteti da vozi tebe i tvoje društvo u grad? Takva pitanja čine da budeš pod stalnim stresom i skidaju ti osmeh sa lica. Stalna zabrinutost za svog roditelja samo dodaje ulje na vatru tvojim tekućim problemima. Tvoje emocije povodom alkoholizma roditelja su normalna reakcija u “nenormalnoj” situaciji. Iako je svaka porodica priča za sebe, deca koja odrastaju sa roditeljem alkoholičarem, često se osećaju usamljeno, nevoljeno, depresivno ili preopterećeno tajnim životom koji vode kod kuće. Treba da ti bude jasno da nije moguće da uzrokuješ ili sprečiš ponašanje alkoholičara. Ipak, šta ti možeš da učiniš da bi se bolje osećao (ili da pomogneš prijatelju koji ima takav problem da se oseća bolje)?

Šta mogu da učinim?

1. Prihvati da imaš problem. Mnoga deca čiji roditelj je alkoholičar, žele da ga zaštite ili da prikriju problem. Priznavanje sebi da tvoj roditelj ima problem – čak iako on to ne priznaje – je prvi korak u preuzimanju kontrole nad svojim emocijama, mišljenjem i ponašanjem. Dalje, podeli tu informaciju sa svojim prijateljem, nastavnikom, profesorom, školskim pedagogom ili psihologom, sportskim trenerom. Ako ti je teško da to podeliš sa nekim koga poznaješ pozovi neki od SOS telefona ili savetovališta, kao što je na primer Centar Vita.
2. Budi informisan. Saznanje kako alkoholizam tvoga roditelja utiče na tebe može ti pomoći da imaš realnija očekivanja. Na primer, neki adolescenti koji žive u kući sa alkoholičarem počinju da sputavaju svoja normalna osećanja jer strahuju da to ne pokrene pijenje roditelja. Podseti sebe da ti nisi odgovoran za alkoholizam svoga roditelja i da ga ti ne možeš ni izazvati ni zaustaviti.
3. Budi svestan svojih emocija. Kada osećaš nešto kao ljutnju, bes ili ozlojeđenost, pokušaj da prepoznaš ta osećanja i da ih imenuješ. Razgovaraj sa bliskim prijateljem ili zapisuj kako se osećaš (vodi dnevnik emocija). Ako prepoznaš kako alkoholizam tvoga roditelja utiče na tvoje emocije, prestaćeš da potiskuješ svoje emocije ili se praviš da je sve u redu.
Potraži pomoć!

Tražeći pomoć ne izdaješ svoga roditelja. Čuvanje “tajne” je deo bolesti zavisnosti – alkoholizma i ono čini da se bolest pogorša. Traženje pomoći je zdrav korak u suočavanju sa problemima koje je stvorilo pijenje roditelja. Zapravo, staranje o sebi je ono što tvoj roditelj od tebe očekuje, naročito ako sam nije u stanju da ti u tome pomogn zbog svoje bolesti.

 

4. Pronađi podršku. Kada odrastamo uz ljude koji se okreću alkoholu ili drugim nezdravim strategijama da bi rešili svoje probleme, oni nam lako mogu postati model koji počinjemo da usvajamo. Provođenje vremena i sa drugim, zdravim ljudima, može nam pomoći da naučimo da donosimo ispravne odluke u odlučujućim situacijama. Treneri, rođaci, roditelj koji ne pije, prijatelji, nastavnici i profesori, svi oni moraju da izlaze na kraj frustracijama ili razočaranjima. Posmatraj kako oni to rade. Školski psiholog ili pedagog ti ovde može biti sjajan izvor informacija. Sledeći put kada budeš imao problem, pitaj nekoga kome veruješ da ti pomogne.

5. Pronađi sigurno okruženje. Da li primećuješ da u poslednje vreme izbegavaš da boraviš u svojoj kući i da kod kuće provodiš sve manje vremena? Da li sve više vremena provodiš van kuće na mestima koja mogu biti rizična za tebe? Da li razmišljaš da pobegneš od kuće? Ako osećaš da situacija kod kuće izmiče kontroli i da postaje sve opasnija možeš pozvati i policiju radi zaštite ili doći u Centar Vita i bez roditelja, gde zajedno možemo razgovarati o najboljem rešenju za tebe.

6. Prekini začarani krug. Deca alkoholičara su u velikom riziku da i sami postanu alkoholičari. To je najviše uslovljeno načinom na koji deca odrastaju i time što iznova i iznova gledaju pijenje kao sredstvo rešavanja problema. Na primer, ljudi mogu naučiti da posmatraju pijenje kao sredstvo da se izbegnu strah, dosada, anksioznost, tuga ili neka druga neprijatna osećanja. Razumevanje zašto je to loše i kontakt od osobama koji ti mogu pomoći da na druge načine izađeš na kraj sa svojim problemima, od suštinskog je značaja i drastično će smanjiti rizik da i sam postaneš alkoholičar.
7. Alkoholizam je bolest. Za kraj dobro zapamti da nekome možeš pružiti ljubav i podršku, ali ga ne možeš sprečiti da pije. Razgovoraj o problemu, pronalazi podršku, i biraj zdrave načine da rešavaš probleme. To će ti povratiti kontrolu nad svojim životim. Iznad svega, nikad nemoj odustati!

IZAZOVI ODRASTANJA – UTICAJ VRŠNJAKA

IZAZOVI ODRASTANJA – UTICAJ VRŠNJAKA

Dok se kreće od detinjstva ka odraslom dobu, adolescent prolazi kroz mnoge promene i preobražaje, kako na telesnom, tako i na psiho-socijalnom planu. Uspešno prolaženje kroz sve ove promene je veliki izazov za mladu osobu. Jedna od najvećih briga svakog adolescenta je kako se uklopiti među svoje vršnjake i biti prihvaćen. Biti član grupe sa kojom delimo ista interesovanja je važno za adolescentov zdrav emotivni i socijalni život. To može biti sportski klub, društvo izviđača, kulturno umetničko društvo, muzička grupa (bend), školska sekcija ili jednostavno grupa prijatelja istomišljenika. Kada članovi grupe imaju izbegavajući stav i ne prihvataju adolescenta onakvog kakav je, adolescent se oseti otuđenim i odbačenim. Ako ne nađemo način da ponovo budemo prihvaćeni, to urušava naše samopoštovanje i dovodi do nekih postupaka zbog kojih ćemo se kasnije kajati.

Adolescenti su često stavljeni pred teške odluke u vezi sa korišćenjem cigareta, alkohola i droga. Kada gledamo da dobar drug pravi loš izbor, to nas stavlja u nezgodnu situaciju jer ne želimo da prekinemo prijateljstvo, a opet postoji razlika među nama po pitanju supstanci. Pritisak vršnjaka može odvesti adolescenta na pogrešan put (zloupotreba supstanci, maloletnička delikvencija, nasilništvo i sl). Važno je znati da nema ništa lošeg u tome ako izaberemo drugačiji put, sve dok takav izbor ne ugožava ni nas ni druge. Ako sumnjaš da je tvoj drug počeo da koristi droge, cigarete ili alkohol trebalo bi da se upoznaš sa štetnim posledicama koje supstance nose sa sobom.

Pritisak vršnjaka se ne može izbeći tokom odrastanja. Suočavanje sa pritiskom vršnjaka je od ključnog značaja za dalji razvoj adolescenta. Obzirom da je osećaj prihvaćenosti u društvu jako bitan za adolecenta, jako je teško da kažemo NE kada to isto društvo počne da nas ugrožava. Koliko god to bilo teško, moramo naučiti da kažemo NE. Većina nas je odgajana na takav način da već kao mladi umemo da razlikujemo šta je dobro, a šta loše. Kada nas neko primorava da radimo nešto za šta znamo da je loše, moramo izabrati između toga da podlegnemo pritisku ili da jednostavno kažemo NE i okrenemo se na drugu stranu. Ako podlegnemo pritisku, rizikujemo da se uvalimo u veliku nevolju. Što je više nas u grupi koji će reći NE, manja je šansa da će se krenuti u neku ilegalnu aktivnost. Ali od nekoga mora poteći to prvo NE! Da li si to ti?

Razlikovanje šta je dobro, a šta loše je od ključnog značaja za odupiranje grupnom pritisku. Isto tako bi trebalo da znamo, kakve posledice će tvoja porodica imati ako kreneš pogrešnim putem. Na taj način ćemo imati jake argumente zašto se ne upuštamo u ilegalne aktivnosti, a da ne ispadnemo „kukavice“ i „šonje“. Čak iako budeš imao veliki osećaj odbačenosti ili usamljenosti zbog tvoje odluke da NE uzimaš droge, znaj da si dovoljno odrastao da preuzmeš odgovornost u vezi sa svojim zdravljem. Ako ostaneš odlučan u svojoj nameri i pored svih pritisaka, društvo će razumeti ozbiljnost tvoje odluke i prestaće sa pritiscima. Ako istovremeno kreneš sa praktikovanjem zdravih aktivnosti i hobija očekuj da ćeš polako, ali sigurno, sticati prave prijatelje i da će osećaj usamljenosti i odbačenosti nestati, i što je još važnije, tvoje zdravlje će biti sačuvano. Umesto da se osetiš loše kada ne prihvatiš sve što ti drugi kažu da uradiš, probaj da malo bolje razmisliš o motivima onih koji te primoravaju da uradiš nešto loše. Psihološki gledano, to je često način da tvoji vršnjaci dobiju potvrdu od tebe da su stvari koje oni rade ispravne i da sutra kada budu razmišljali o svom ponašanju mogu da kažu: „To svi rade.“ Postavi sebi pitanje da li zaista želiš da se uvališ u problem da bi opravdao nečiju zloupotrebu supstanci?

Jednom kada probaš supstance, postaje jako teško da se odupreš pritisku vršnjaka. Trebalo bi da budeš svestan koliko je lako upasti u zamku, a koliko je teško iz nje izaći. Ako uzmemo u obzir da su supstance svojevrsni „uspavljivači“ svesti i savesti, stiče se prava slika o tome koliko je pod njihovim dejstvom teško doneti pravu odluku. Dakle, daleko teže nego u treznom stanju!

Roditelji mogu pomoći svojoj deci razgovorom o zloupotrebi supstanci. Oni bi trebalo da o tome pričaju otvoreno, podržavajući potrebe adolescenta i da zajedno traže načine da te potrebe budu zadovoljene na pravi način, umesto da postavljaju „drakonska“ pravila. Ako se adolescent oseća slobodnim da o pritisku vršnjaka i upotrebi supstanci priča sa svojim roditeljima, a da unapred ne bude osuđen i prekoren, manja je šansa da će upasti u veliku nevolju. Osim toga, bilo bi dobro da naučiš da kada te nude supstancama odgovaraš opušteno, bez straha, duhovito kako bi izbegao da se osetiš prognanikom i čudakom. Npr. „Ne mogu, hvala.“ umesto, „Sklanjaj mi to đubre sa očiju i ne obraćaj mi se više.“

USPEŠNA I NEUSPEŠNA KOMUNIKACIJA

USPEŠNA I NEUSPEŠNA KOMUNIKACIJA

U komunikaciji, ljudi međusobno razmenjuju poruke (reči, ideje, osećanja). Oni to čine celim svojim bićem, i verbalno i neverbalno. Uspešna komunikacija vodi bliskim odnosima s drugim ljudima, a neuspešna dovodi do otuđenja, konflikata, osećanja manje vrednosti i sl. Koji su osnovni elementi uspešne komunikacije?

Dobro sročena poruka jedan je od najvažnijih elemenata uspešne komunikacije. Poruka je informacija koju želimo saopštiti i preneti drugom licu. Za dobro sročenu poruku važe pravila da treba biti jasna, koncizna i nedvosmislena. Ako je poruka duga, nejasna i zbunjujuća, uvek postoji mogućnost da će biti neshvaćena i neprihvaćena. Da bi poruku učinili prihvatljivom, treba voditi računa o mnogim stvarima, o samoj poruci, njenoj dužini, jasnoći i smislu, ali i o sagovorniku, o njegovom znanju, iskustvu, sistemu vrednosti i sl. Teorija informacija je utvrdila niz prepreka koje mogu otežati ili čak onemogućiti komunikaciju. Među preprekama u komunikaciji posebno česte su: fizičke prepreke (odnose se na broj informacija koje je svako od nas u stanju odjednom da primi), iskustvene prepreke (odnose se na razlike u znanju, iskustvu i mogućnostima), perceptivne prepreke (odnose se na razlike u opažanju), motivacione i emocionalne prepreke (odnose se na razlike u željama, namerama, očekivanjima sagovornika), kulturološke prepreke (kulturne razlike) itd.

NESPORAZUMI USLED KULTURNIH I MENTALNIH RAZLIKA

Između pripadnika različitih kultura ili religija ne postoji fizička, već kulturna i mentalna barijera. Ako, recimo, neki Englez dok ćaskaju kaže Indusu da voli juneći biftek, to će kod ovog drugog izazvati zgražavanje (u Hindu religiji krava je sveta životinja!). Dešava se, takođe, da na prijemu neki arapski diplomata, u živom razgovoru, priđe vrlo blizu svom američkom kolegi, koji se, zbunjen što mu neko ulazi u „lični prostor”, diskretno odmakne malo u nazad. Arapski kolega mu odmah priđe bliže, a ovaj drugi opet ustukne i tako dalje, sve dok ga temperamentni sagovornik ne satera do zida! Ovde je uzrok nesporazuma u neverbalnoj komunikaciji u tome što nužna distanca između sagovornika nije ista na Bliskom istoku i na Zapadu!

Komunikaciju čini ono šta govorimo, ali i ono kako to činimo. Ista poruka zavisno od toga kako je sročena (formulisana) može imati različite posledice u komunikaciji. Psiholog Maršal Rozenberg, tvorac originalnog modela nenasilne komunikacije, smatra da istu stvar možemo reći tako da kod sagovornika izazovemo želju za osvetom („zmijskim jezikom”), ali i jezikom tolerancije, miroljubivosti i saosećanja („jezikom žirafe”). Da bi ovladao veštinom nenasilne komunikacije, pojedinac treba da nauči: prvo, da u dijalogu jednostavno i jasno kaže drugome, bez osude, naređivanja ili etiketiranja, na šta konkretno reaguje, zatim kako se on lično oseća u toj situaciji, koje su mu potrebe (ne)zadovoljene i, najzad, konkretno i neuvijeno, koji su mu zahtevi (molbe). Tako, recimo, umesto da voljenoj osobi kaže: „Razočarala si me, jer si uvek hladna prema meni“ (kritika koja vodi svađi), u konstruktivnom dijalogu bolje je reći: „Tužan sam, jer mi se čini da mi već nekoliko dana ne posvećuješ dovoljno pažnje“.

KAKO DA KAŽEŠ ONO ŠTO ŽELIŠ, A DA NE VREĐAŠ?

Svoja osećanja i svoje želje možeš da kažeš tako da izazoveš sukob, a možeš ih reći i tako da doprineseš međusobnom razumevanju i smirivanju sukoba. Tehnika nenasilne komunikacije podrazumeva uvažavanje određenih pravila izražavanja svojih namera, želja i sl.

Za uspešnu komunikaciju posebno je važno slušati sagovornika (tačno utvrditi šta on želi da nam saopšti). Svi smo bili u prilici da doživimo kako nas drugi „slušaju“, a zapravo da to suštinski ne čine ili da čine na način koji otežava komunikaciju (da gledaju u stranu, da čuju samo ono što žele, da nam upadaju u reč, da nas pogrešno tumače itd.) Aktivno slušanje podrazumeva određena pravila slušanja koja se mogu lako naučiti i primenjivati u svakodnevnoj komunikaciji.
Prvo pravilo uspešnog slušanja može se formulisati kao: Imam vremena za tebe. To znači da sagovorniku treba na sve načine, i rečima i telom, pokazati želju i spremnost slušanja. Sagovornici koji imaju stvarnu želju da jedan drugog saslušaju često traže posebno mesto za to, idu na kafu, na čaj, i time daju jedan drugom signal da su spremni neko vreme odvojiti jedno za drugo. Okretanje, požurivanje, gledanje na sat i sl., jesu signali koji guše ili potpuno sprečavaju komunikaciju.

Drugo pravilo može se formulisati kao: Slušam tebe, a ne sebe. Dobra komunikacija podrazumeva pažljivo slušanje sagovornika i otvorenost za ono što nam on saopštava. Suprotno tome je selektivno slušanje, kada slušalac prima samo ono što je po njegovim merilima važno ili što se uklapa u njegova očekivanja. Selektivno odbacivanje je slučaj kada slušalac blokira, požuruje ili skreće temu sa dela koji ne želi da čuje (koji mu je neprijatan, ili ga smatra nevažnim). Često je i tzv. otimanje reči, kada slušalac prekida razgovor da bi rekao nešto o sebi. Selektivno slušanje, selektivno odbacivanje i otimanje reči jesu prepreke u komunikaciji, jer se tumače kao nedostatak želje sagovornika da sasluša.

Treće pravilo: Da li sam te dobro razumeo/razumela, podrazumeva aktivno učešće u komunikaciji povremenim zapitkivanjem, parafraziranjem ili sumiranjem. Na primer, sagovorniku povremeno postavimo pitanje: „Jesam li dobro razumeo/razumela da…“; „Misliš li na to kada kažeš?“ i sl. Time komunikacija postaje dinamičnija (ima dva smera); osoba koja daje saopštenje ima utisak o zainteresovanosti sagovornika (ima motivaciju da nastavi); postoji mogućnost proveravanja (ispravnog razumevanja) i sl. Suprotno tome je tzv. odbrambeno slušanje, kada je slušalac već smislio odgovor i samo čeka priliku da ga kaže, ili tzv. „slušanje iz busije“ kada slušalac samo prikuplja podatke kako bi mogao da ih pobije („Nisi ti to dobro razumeo/razumela“; „Ti to ne shvataš“ i sl.).

Kada se za nekoga kaže da dobro sluša to, u stvari, znači da dobro razume ono šta mu se govori i saopštava. Aktivno slušanje podrazumeva i tumačenje onoga što čuješ, ali nije fer da sagovorniku podmećeš svoja viđenja stvari. Četvrto pravilo: Uvažavam tvoje stanovište, podrazumeva viđenje događaja i njegovog tumačenja iz pozicije („iz kože“) onoga ko nam to saopštava (razumeti šta on želi i šta oseća). Takav način komunikacije podrazumeva empatiju. Empatija znači razumevanje druge osobe u njenoj situaciji (razumeti osećanja i potrebe druge osobe). Pokazati empatiju zapravo znači stvarno razumeti i suštinski uvažiti drugu osobu.

MOŽEŠ LI STVARNO PREPOZNATI ŠTA DRUGI ŽELE I OSEĆAJU?

Svakome od nas se bar jednom desilo nešto zbog čega smo bili povređeni i nesretni. Takve neprijatne stvari obično želimo podeliti s drugima, ispričati im šta nam se desilo i kako smo se osećali. Drugi ljudi su spremni da nas uteše. Međutim, nisu svi jednako uspešni u tome.
Pažljivo analiziraj sledeće izjave i vidi kako bi se ti osećao/osećala u vezi s pojedinim komentarima tvojih sagovornika.

Iz knjige:

Žarko TREBJEŠANIN, Zoran LALOVIĆ
POJEDINAC U GRUPI
Udžbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
PODGORICA, 2011.

ZDRAVE AKTIVNOSTI ZA JAČANJE SAMOPOŠTOVANJA KOD ADOLESCENATA

Tokom adolescencije, mladi mogu imati problem niskog samopoštovanja. Učestvujući u raznovrsnim zdravim aktivnostima, moguće je ojačati samopoštovanje kroz ostvarivanje postavljenih ciljeva, izgrađivanje dobrih odnosa sa drugima, razvijanje veština i redovno vežbanje. Prema svim istraživanjima u oblasti zdravstva, manjak samopoštovanja može biti uzrok brojnih problema, kao što su bolesti zavisnosti, depresija, suicid, poremećaji ishrane i neki drugi psihološki i problemi u ponašanju. Najbitnije je da se adolescent pokrene, da izabere aktivnost koja najviše odgovara njegovim interesovanjima, sposobnostima i finansijskim mogućnostima, a efekat će biti veće samopoštovanje i bolji kvalitet života.
Timski sportovi

Pridruživanje sportskom timu može pomoći adolescentu da ojača svoje samopoštovanje tako što će izgraditi pozitivne odnose sa članovima tima i trenerom. Svaki napredak koji adolescent napravi u timu može mu pomoći da postane više siguran u sopstvene sposobnosti i kvalitete, što takođe može ojačati samopoštovanje. Za uključivanje u neki sportski tim, mladi se mogu raspitati u školi ili u nekom od lokalnih sportskih centara, u zavisnosti od toga šta je dostupno u mestu boravka (fudbal, košarka, rukomet, odbojka, bejzbol, ragbi, veslanje, vaterpolo, hokej…). Roditelji ne bi trebalo da obraćaju veliku pažnju da li je to tim koji češće ili ređe pobeđuje, već da pruži punu podršku i ohrabrenje adolescentu da izgradi svoje samopoštovanje.

Vežbanje i hobiji

Vežbanje može da pomogne u jačanju samopoštovanja kod mladih. Praktikovanje nekog zdravog hobija kao što su trčanje, vožnja bicikla, odlazak u teretane i fitnes centre, plivanje, free-climbing, skijanje, snowboard, ronjenje ili jahanje, može ohrabriti adolescenta da nastavi redovno da vežba i da izgradi samopoštovanje kroz uvid u napredak sopstvenih sposobnosti, nivoa utreniranosti i zdravijeg izgleda i građe. Vežbanje takođe može pomoći adolescentu da se oslobodi viška napetosti i stresa, da smanji svoju anksioznost i da poveća mentalnu snagu.

Pomaganje drugima

Pomažući drugima, adolescent može naučiti da usmeri svoju pažnju na osobe kojima pomaže umesto da razmišlja o onome što kod sebe vidi kao mane i nedostatke. Pomaganje drugima će dati podsticaj mladom čoveku da se bolje oseća u vezi sa sobom i da razmišlja pozitivno o onome što je postigao, naročito kada su ljudi kojima je pomogao zahvalni na ukazanoj pomoći i podršci. Na primer, pomaganje starijim rođacima i susedima oko donošenja namirnica iz trgovine, pranje automobila, poslovi u dvorištu i krečenje prostorija je dobar način da se izgradi samo-poštovanje i kvalitetniji međuljudski odnosi. Adolescenti mogu volontirati u domovima za stare i za decu sa posebnim potrebama, gde mogu dosta pomoći na taj način što će jednostavno provoditi vreme sa njima.

Centar za podršku osetljivim grupama – VITA

Ciljevi udruženja
Smanjenje socijalne patologije i drugih nepoželjnih pojava u društvu – Unapređenje mentalnog zdravlja mladih; unapređenje položaja mladih ljudi u društvu; preveniranje destruktivnog I auto-destruktivnog ponašanja mladih te bolesti zavisnosti, mentalnih bolesti I samoubistva; razvijanje zdravih stilova života; promovisanje aktivizma kod mladih i kvalitetnijeg korištenja slobodnog vremena; promovisanje neformalnog obrazovanja I razvijanje koncepta celoživotnog učenja I širenje tog koncepta u ruralnim I nerazvijenim sredinama; prevencija rizičnog ponašanja; promovisanje vrednosti demokratskog građanskog društva kao što su humanost, nenasilje, tolerancija.
Zaštita i osnaživanje ugroženih grupa– Podizanje svesti javnosti o potrebama ugroženih grupa I potrebi da se njihovi problemi trajno reše; promovisanje I podržavanje sistematskih rešenja u procesu socijanog uključivanja ugroženih grupa; Podrška rehabilitaciji I resocijalizaciji lečenih od bolesti zavisnosti; Podizanje nivoa znanja i socijalnih veština ugroženim grupama;
Podsticanje međusektorske saradnje i partnerstva– Podsticanje saradnje različitih sektora u društvu kroz podsticanje komunikacije, koordinacije, partnerstva; Unapređenje saradnje sa privredom, ustanovama I organima lokalne samouprave I državne uprave, ustanovama socijalne I zdravstvene zaštite, obrazovnim ustanovama.
Jačanje kapaciteta I resurs Udruženja – Podizanje stručnosti I efikasnosti u radu i širenje profesionalnog interesovanja na oblasti delovanja u skladu sa misijom Udruženja ; Stalno usavršavanje i sticanje dodatnih znanja i veština za kvalitetan i stručan rad; Razvijanje inovativnih pristupa i usluga; Promovisanje socijalnih vrednosti i ohrabrivanje ponašanja koja imaju pozitivne socijalne posledice.